Translate

Претражи овај блог/Search this blog

Srbija - Borski Sto (vrh Goli krs), Crni vrh (Kucajske planine), 15. i 16.2.2014.

          Pre uspona na planinu svratili smo u Bor da posetimo rudnik. Grad Bor je inace dobio ime po
          borovima:-). Vise o gradu u jednoj od prethodnih reportaza. 

          Na slici ispod je jedan (od dva) ulaza u rudnik. Ovde smo trebali da se spustimo do kafica koji se
          nalazi na 400 metara ispod zemlje (ali ovaj put nismo zbog opravdanih razloga).
          Rupa koja nije mogla u “wide screen”. Iskopavanje je trajalo 100 godina. Kako nam rekose u nju
          moze da stane Avala (okrenete je naopacke, stavite u ovu rupu i nalegne:-).
          A onda pokret ka domu. U pozadini planina Veliki Krs. Skroz levo na slici ispod covek koji je 1934.
          godiste (u maju puni 80 godina). Uskoro pocinje sa pripremama za polumaraton od 21 km. Sve
          pohvale.
          Idemo gore. Goli krs, vrh planine Sto kod Bora. Na slici ispod Duki. Ne sprema se za polumaraton ali
          bi izdrzao trku zadovoljstva od 100 metara:-).
          Ovde smo prespavali. Planinarski dom Sto, planinarskog drustva Crni vrh iz Bora.
          Ni ona nije mogla u “siroki ekran”. Bug Mary pec:-). Buba Mara pec za toplinu u domu.
          Zasto vredi ustati subotom ujutro u 4 h.
          Bogi. Najmladji ucesnik. Sa vec nekoliko desetina osvojenih vrhova preko 2000 metara. Buducnost
          srpskog planinarenja:-).
          Onda opet Dulo:-).
          Najvisi vrh planine Sto, Goli Krs. Levo u daljini se vidi Deli Jovan. A na vrhu je (ako sam dobro
          zapamtio) neka vrsta antene koja sluzi za refleksiju talasa (iz jednog pravca ka drugom:-).
          Skroz na horizontu u daljini nazirala se Stara planina (vrhovi pod snegom). Nekako jedva dobacih sa
          maksimalnih uvecanjem kroz sumaglicu na horizontu.
          Kuce svuda po dolini.
          Magicna istocna Srbija.
          Greben Stola.
          Pogled na Deli Jovan. Njega cemo obici u nekoj od narednih tura.
          Drugari uzbrdo.
          Duki nizbrdo.
          Ateriranje uspesno:-).
          Nije samo Duki izvodio piruete:-).
          Dole, poslednji suncevi zraci obasjavaju dolinu.
          Spustamo se ka domu.
          Zavrsetak ture i odlazak u topli planinarski dom.
          Februar 16. Jos jedan suncan dan. Bude se vrhovi Velikog Krsa.
          Ne smatram sebe nekim fotografom:-) ali vele drugi (za neke slike):

          Zdravo Duško,
          Hvala na poslatim linkovima.
          Dopale su mi se foto-repoprtaže jer dokumentuju putovanja na lep I kreativan način.
          Svakako da imate istančan ukus pri odabiru ugla snimanja.
          Želim vam puno sreće i još mnogo uspešnih fotografija.
          Šaljite najuspešnije fotografije na foto-konkurse.
          Ubeđen sam da će brzo uslediti i dobijanje nagrada.
          Pozdrav,
          Dragoljub Zamurović
          Crni vrh 

          U Srbiji ima 15 crnih vrhova. Ovo je onaj sa koga stize vremenska prognoza i izvestaj da je zavejan
          put Zagubica-Bor preko Crnog vrha.
          Polazna stanica zicare. Kako rekose, da je staza imala jos samo 1 stepen veci nagib zbog strmosti ne
          bi bila data dozvola za upotrebu iste.
          Cekajuci skijase.
          Ispred hidrometeoroloske stanice na Crnom vrhu.
          Pogled na planinu Staricu kod Majdanpeka.
          Hotel (grad) Jelen

          Poceo je da se gradi 1999. godine. Ulozeno je 65 miliona dolara. Neki kazu da je bivsa investicija
          Slobodana Milosevica, neki kazu ne samo njega nego vise njih. Danas kazu da isti kupuju Rusi. I tako.
 
          Spomenik Prvoj omladinskoj radnoj akciji 

          Nalazi se u podnozju Crnog vrha. Na ovom mestu od januara do aprila 1945. godine (dok je jos trajao
          rat) 1620 omladinaca je seklo sumu da bi obezbedili drvo za grejanje beogradskih bolnica koje su bile
          pune ranjenika.
          Ka Lazarevoj pecini svratili smo u Brestovacku banju. Obisli smo je u jednoj od prethodnih tura pa
          vise reci o istoj u jednoj od prethodnih reportaza.
          Lazarev kanjon

          Spomenik je prirode prve kategorije. Duzine je 9 km. Najdublji je i najduzi kanjon u istocnoj Srbiji.
          Vise o njemu u jednoj od sledecih tura. Ovde smo trebali da obidjemo Zlotsku odnosno Lazarevu
          pecinu ali zbog propusta domacina moracemo to da uradimo neki drugi put.
          Zlotska reka
          Put pod noge i polazak kuci.
          Ostale fotografije mozete pogledati na https://duskoopacic.smugmug.com/
            

Нема коментара:

Постави коментар